OD SVOG OTVORENJA 1987. Muzej Mimara bio je dio tadašnjega Muzejsko-galerijskog centra. Dokumentacija se vodila u sklopu zajedničke INDOK službe ove složene muzejsko galerijske institucije. Prvotnu dokumentaciju za cijelu instituciju, uključujući i Muzej Mimara vodila je Fanica Šeper, a od izdvajanja Muzeja Mimara kao samostalnog muzeja 1999. godine dokumentaciju je preuzela Sunčana Erdelji Kantor. Krajem 2016. godine istu preuzima Martina Matković.

Muzejska dokumentacija “Zbirke umjetnina Ante i Wiltrude Topić Mimara” kao sustavno prikupljen, izrađen, organiziran i pohranjen skup podataka vodi se u računalnoj bazi podataka izrađenoj prema odrednicama Zakona o muzejima Republike Hrvatske.

Današnji fundus muzeja, a nekadašnja privatna zbirka kolekcionara Ante Topića Mimare broji preko 3500 predmeta, a proširena je i novim akvizicijama. Primarna dokumentacija Muzeja Mimare obuhvaća najveću skupinu podataka o muzejskoj građi, te su za nju prvenstveno zaduženi kustosi. Sekundarna dokumentacija raspolaže određenim brojem inventarnih knjiga od kojih se dio odnosi i na audio-vizualne fondove te se svakodnevno nadopunjava i sustavno širi. Stručno–znanstvenim radom obrađuje se 15 fondova sekundarne dokumentacije: Inventarna knjiga hemeroteke, Knjiga evidencije o izložbama, Evidencija o konzervatorsko-restauratorskim postupcima, Evidencija o pedagoškim djelatnostima, Evidencija o stručnom i znanstvenom radu, Evidencija o izdavačkoj djelatnosti, Dokumentacija o osnivanju i povijesti muzeja, Evidencija posebnih događanja, Knjiga negativa, Fonoteka, Fototeka, Medijateka, Dijateka, Videoteka, Dokumenti muzejske dokumentacije.

Od 1987. godine Muzej Mimara dosegao je zavidan broj od 1770 popratnih događanja te 294 zapisanih izložaba.

Muzejska dokumentacija Muzeja Mimare kao javno dobro i interes Republike Hrvatske dostupna je stručnim djelatnicima kao i javnosti.

Martina Matković
dokumentaristica

Odjeljak informatike

OD OTVORENJA MUZEJA MIMARA 1987. do danas razvoj informatike promijenio je načine poslovanja, ali i načine prezentiranja muzejskog djelovanja. Počelo je početkom 1990-ih nabavom osobnih računala na kojima su uređivani tekstovi za našu izdavačku djelatnost. Time su napravljeni prvi koraci u ovladavanju tada još potpuno novim medijem – digitalnom fotografijom, pojedina su računala spajana na internet, počela je komunikacija putem elektroničke pošte…

Prvi ozbiljan korak prema informatizaciji rada Muzeja Mimara napravljen je 2004. izgradnjom informatičke infrastrukture putem koje su mrežno povezana sva radna mjesta u Muzeju. To je omogućilo implementaciju aplikacija za inventarizaciju muzejska građe M++, dokumentacijske građe S++ i knjižnične građe K++, razvijenih pod okriljem Ministarstva kulture RH. Te su aplikacije danas snažna potpora stručnom radu naših djelatnika i stalno se dopunjuju novim podatcima. (Naravno, poslovno okruženje Muzeja zahtijevalo je i informatizaciju pratećih djelatnosti, računovodstva i prodaje.) S vremenom je digitalna fotografija u potpunosti istisnula klasičnu, svi se tekstovi pišu računalno, komunikacija s dizajnerima i tiskarama obavlja se isključivo elektroničkim putem, čak se i pozivnice sve češće šalju samo elektroničkom poštom.

Sljedeći je korak bio primjenom web tehnologije i uz pomoć digitalizirane građe napraviti Muzej Mimara vidljivim i dostupnim cijelom svijetu. Web stranice Muzeja Mimara postale su dostupne javnosti početkom 2012. i na njima se mogu naći podatci o Muzeju, njegovu stalnom postavu, najave izložaba i posebnih događanja i sve ostale važne činjenice o radu Muzeja. (2017. godine su web stranice zamijenjene novom, redizajniranom i osuvremenjenom verzijom.)

Gordan Daut-Kaiser
informatičar