Muzej Mimara

Fotografija novoizgrađenoga školskog kompleksa nastala oko 1900.
fotoalbum u vlasništvu Muzeja Mimara

mr.sc.
Vladimir Pezo

UZ ZVUKOVE FANFARA I TRUBA 17. srpnja 1987. otvoren je Muzej MIMARA. l Zgrada gimnazije na Rooseveltovu trgu 5 preuređena je za trajni smještaj 3750 umjetnina koje je Ante Topić Mimara 65 godina skupljao svijetom i darovao svome hrvatskom narodu. Nakon petnaest godina priprema i rada u ime daroprimatelja – Izvršnog vijeća (Vlade) SRH, bio je to za mene kraj jednoga dobro obavljenog zadatka, ispunjenje svih obveza i uspješan prijenos potpune odgovornosti na novootvoreni Muzej. Tu radost, nažalost, nisam mogao podijeliti s „barba Antom“, koji nas je šest mjeseci prije toga zauvijek napustio.

U jesen 1972. Ante Topić Mimara je u diskreciji s tadašnjim republičkim sekretarom za prosvjetu i kulturu (ministrom) Veselkom Velčićem postigao dogovor o posudbi i javnom izlaganju njegovih zbirki u Zagrebu na četiri, odnosno na osam godina. Dogovor pretvaraju u darovni ugovor koji potpisuju 7. listopada 1973. Time se Ante Topić Mimara obvezao da će svoje zbirke umjetnina od najmanje 2000 eksponata dopremiti u Zagreb i čuvati ih kao svoje vlasništvo do smrti. Vlada se, pak, obvezala preuzeti umjetnine i osigurati prostor za njihov trajni smještaj i izlaganje cjelokupne donacije.

Ante Topić Mimara postupno je donosio umjetnine koje smo privremeno smještali u Vladinu garažu u Tuškancu, a zatim smo ih (zbog vlage) prenijeli u Vilu Zagorje na Pantovčaku te u Muzej za umjetnost i obrt, u adaptirano krilo u Klaićevoj ulici, gdje se provodilo razvrstavanje, stručno evidentiranje i fotografiranje. Nakon raspisanog natječaja, a prema Mimarinu izboru, zapošljavamo 12 kustosa kojima je on „šef“. U traženju objekta za stalni smještaj donacije Mimara se odlučio za bivši isusovački samostan na Gornjem gradu, na Jezuitskom trgu 4. Vlada je iz tih prostora morala iseliti Ministarstvo pravosuđa i neke republičke urede, što je potrajalo. U međuvremenu smo dobili projekt rekonstrukcije, dogradnje i adaptacije cijelog objekta.

GP Industrogradnja, na Mimarin zahtjev i bez suglasnosti Konzervatorskog zavoda, mijenja neke projektom odobrene izmjene. Klimatizacijske uređaje i tehnološki sustav sigurnosti te drveninu u završnim radovima više nisu mogli mijenjati. Mimara je bio nezadovoljan i nije dopustio unošenje svoje donacije u taj objekt. Kao dokaz da je zgrada primjereno uređena i da kao izložbeni prostor može primiti i najzahtjevnije umjetnine, ministar Stipe Šuvar 15. ožujka 1982. otvara Muzejski prostor (danas Klovićevi dvori) s Dürerovim grafikama, Glihinim slikama i Džamonjinim skulpturama. Savjet ustanove u osnivanju 2 i v. d. direktora A. Sorić u Muzejskom prostoru razvijaju zapaženu i razrađenu djelatnost surađujući s uglednim domaćim i inozemnim institucijama na velikim izložbama Riznica zagrebačke katedrale, Pisana riječ u Hrvatskoj, Drevna kineska kultura i dr.

Mimara je sve to pratio sa strane, nije dolazio na Jezuitski trg i samo je iznimno dopustio da kineski kustosi vide i izlože mali dio njegovih starokineskih predmeta, a daje i suglasnost da se u Vili Zagorje postavi manja izložba umjetnina iz njegove zbirke. I dalje ostaje nepokolebljiv u odluci da su ponuđeni objekti neprimjereni za njegovu donaciju. Sam pronalazi alternativu – zgradu donjogradske gimnazije u koju će, ako se na odgovarajući način adaptira, dodatno donijeti 1650 umjetnina i njima proširiti svoju donaciju. Vlada SRH nema više novca, a prema saveznom zakonu SFRJ nije bilo dopušteno graditi negospodarske objekte niti ulagati u njih. Prihvatljivo rješenje pronalazi Skupština grada Zagreba i Izvršni odbor Univerzijade ’87 uskladivši potkraj 1985. plan i program pripreme i održavanja Univerzijade. 3 Precizno razrađenim projektima nužnima za održavanje Igara, prihvat studenata, sportaša, organizatora i mnogobrojnih gostiju bilo je potrebno izgraditi ne samo sportske i studentske domove i druge smještajne objekte, nego i infrastrukturne, prometne, komunikacijske, zdravstvene, hotelske, visokoškolske, informatičke i kulturne objekte višenamjenskog sadržaja. Posebnim zakonom Savezna je skupština odobrila Organizacijskom odboru Univerzijade ’87 Zagreb izgradnju i financiranje tog programa unutar 18 mjeseci.

U nazočnosti predsjednika Sabora SRH Anđelka Runjića, Ante Topić Mimara 29. listopada 1986. potpisuje Dopunski ugovor s ministrom kulture Božidarom Gagrom. Za samo osam mjeseci GP Međumurje iz Čakovca uspjelo je prije završetka Univerzijade ’87 predati preuređeni objekt, čime je omogućeno nezaboravno otvorenje Muzeja Mimara. Obećanje A. T. Mimari iz Dopunskog ugovora ispunjeno je bez njegova nadzora i inspekcije. Investitori i projektanti, 4 kao i izvođači radova, bili su više nego zadovoljni. Bio bi i Mimara jer je njegova vizija postala stvarnost.

1

Vidjeti: Univerzijada 1987 = Univerzijada 1987 (ur. Sead Saračević). Zagreb: GIRO Naša djeca 1987., fot. str. 290, autor Stanko Szabo.

2

Savjet Muzeja ATM u osnivanju činili su: Vladimir Pezo – predsjednik, te Ljubica Blažević, Đuro Fabijanić, Stanko Jančić, Vjekoslav Parać, Marijan Susovski i Vlado Ukrainčik – članovi.

3

UNIVERZIJADA ’87 Zagreb: XIV. svjetske studentske sportske igre održane su u Zagrebu 8. – 19. srpnja 1987. U 12 sportova natjecale su se 122 reprezentacije zemalja sa svih kontinenata.

4

Komisija za izgradnju Muzeja Mimara: Vladimir Pezo – predsjednik, Marina Matulović-Dropulić – tajnica, Matija Salaj, Mihajlo Kranjc, Berislav Šerbetić i Ivo Piteša – članovi.

Projekt stalnog postava Muzeja Mimara na Rooseveltovu trgu 5, svibnja 1987. (naslovnica)